Fund #5 - akcija #54. Zenica - Amila Titorić... osoba sa specijalizovanom potrebom za dioptrijom, iz teškog slučaja očne bolesti. A mi svoj vid uzimamo kao zdravo za gotovo.
Ovaj slučaj niko nemože bolje opisati nego naša Amila, koja ima dar za pisanje... pa možda nekad u skoroj budučnosti sa malo pomoći oko produkcije knjige bude imala svoju prvi književni uspijeh. Ovo je ujedno i njena lična zahvalnica.
Amela Titorić - "MOJA HURIJA 4. dio
Ako vjerujete u čuda, čuda vam se mogu i desiti. Da razvela sam se i ako sam ne zaposlena.Našla sam hrabrost kroz vjeru u Allaha pa šta god da mi je odredio. Kada ste insan koji vjeruje u Allaha i idete kroz život želeći sve raditi sa halalom tada vam Milostivi otvara vrata kao svom robu i pomaže na svoj način.
Bosanska hanuma sam mogu vam to napisati sa pravom. Sve što radim u životu radim da nikoga nikada ne povrijedim i ne zakinem pa kad bih pala na koljena od iscrpljenosti.Nije tako lahko živjeti dragi moji, vjeruj te mi. Teško je. Nisam se jednom pitala "zašto baš meni sve dođe na moja leđana što ne treba".Tad se brzo vratim sebi, saberem jer znam da su to sve iskušenja ovodunjalučka. Što da se bojim prolaznog tog sitnog dunjaluka.Samo se ja bojim jednog, Milostivog a ostalo je prolazno. Slušam ja, Amela svoje srce i dušu koje mi je Milostivi podario. U njima živi ta svemirska iskra koja me vodi, ona duševna. Slušam ja nju pa u svom stanu putem Facebook živim svoju život. Basnu o kojoj ja, Amela vam upravo pišem.
Slabovidna sam insan. Kad napišem slabovidna u mom slučaju je baš ono riskantni nivo. Moram mnogo voditi računa o ovo malo vida koji imam. Zbog toga sam stopirala studiranje na visoko obrazovnim institucijama jer da znate desetke, devetke, osmice i sedmice koje sam imala nisu vrijedne da živim zauvijek u mraku. Više volim biti ono što je sam, žena zaustavljena u daljnjem obrazovanju al koja može da vidi izlazak i zalazak sunca, plavo nebo iznad sebe i moju kćer.Mnogo vodim računa o vidu jer život u mraku poslije svjetla koje još vidim bi me slomio. Zato mi je kao insanu sa tim problemom teško naći i posao. Zato mi je teško mnogo toga jer kada imate bilo kakvu invalidnost a živite u Bosni, život drugačije gledate i živite nego ljudi koji su zdravi.
Zato sam vam ja dragi moji veoma neobičan insan. Život me oblikuje i sada dok vam pišem. Ne stidim se reći tko sam i što sam jer ništa tu nema ružno. Prije dvije godine sam dobila nalaz da uradim naočale al od toga ništa nije bilo jer mi je za to u trebalo ni manje ni više već 1.200 KM. Da, dragi moji nije to malo novaca. Mogla bih dodat još malo na taj iznos novaca i sebi priuštiti lasersku operaciju skidanja dioptrija. Al ne bih ja bila ja da kod mene nije sve drugačije.Zbog dijagnoze na oba oka u mom slučaju nije moguće izvesti lasersku operaciju skidanja dioptrije.Tako da nosim naočale i moram mnogo voditi računa o svom vidu.Nalaz za naočale sam nakon plača zgurala u seharu i morala sam zaboraviti na njega.
Al život je čudo. Ne znamo što nas čeka.Tad kada sam plakala zbog nemogućnosti da si napravim naočale nisam nikad ni pomislila da će me bivši muž tako ošamariti da će mi krv poteći, naušnica izletjeti iz uha a naočale će puknut od zid i slomiti se. Nije bolio šamar. Obrisala sam krv al sam čula vrisku svoje kćeri koja je doživjela šok zbog toga.
Njena vriska me navela da pokupim naočale i da mu kažem kako ću sad svom dijetu skuhati i pomagati bez naočala. Moje naočale su mi sve, sredstvo za život jer bez njih ne mogu ništa, ama baš ništa.Sabrala sam se i uzela telefon da nazovem policiju al on mi je oteo slušalicu. Uzela sam mobilni al i njega mi je oteo.Policija nije ništa saznala jer bio je jači od mene. Pokupila sam se u sobu sa kćerkom i zatvorila vrata te ih pritisnula svojim tijelom i pitala se "zašto se to meni dešava".Kasnije kada se smirio, dao mi je moje zalijepljene naočale. Sreća u nesreći da su pukle na pola pa ih je zalijepio sekundarnim ljepilom.
Život ide dalje korak po korak al to je bio ključni momenat da bez obzira na moju zdravstvenu situaciju, nezaposlenost ja sam odlučila da se razvedem. U toku procesa razvoda vrijeme je donijelo najbolje rješenje za dijete i za mene.Živimo nas dvije sad normalan život, sretne smo jer ono što sam sijala kao udata požnjela sam u razvodu, možda ću vam pisati i otme jednog dana, tko zna. Allahova odredba nas negdje vodi a gdje saznat će mo jednog dana. Ne opterećavam se više sa onim što ne znam šta dolazi. Živim vjerski dan za danom.
Facebook mi je mnogo pomogao da malo dođem sebi da se uvučem u socijalizaciji da pođem muhabetiti i živjeti. Pažljivo biram prijatelje po njihovom nefsu pa se same od sebe dešavaju sudbonosne priče.
Njeno ime je Adema, jedna od mojih Facebook prijateljica. Adema i ja muhabetimo o svemu.Tako smo jednom muhabetile o tome kako ja želim izdati zbirku svojih pjesama al za to treba novaca. Uputi ona mene na nekog Sanela Babića koji radi donacije. Međutim on mene odbi jer njihov projekat to ne podržava. Drago mu je bilo da čuje čim se bavim i završili smo razgovor. Par dana nakon toga opet meni puknu naočale te ih zalijepim na isti način i tako dok sam sjedila i čekala da ih mogu koristiti naum mi pade Sanel. Ponovo ja njega kontaktiram i pitam ga dal njegovo taj FENJER FOUND može meni pomoći sa donacijom oko naočala. Veli on meni da mu objasnim situaciju te nas dvoje zađemo u priču. Pošaljem mu od doktora svoje nalaze, cijenu i sve što je tražio od mene.Tako život ide i čudne stvari se dešavaju. Kadr, nafaka koja je određena od Allaha te pronađe.
Jučer mi dođe u goste gospođa Munira Džabija u ime Fenjer Fonda sa donacijom od 1.000 KM. Da, dobro ste pročitali. Članovi tog udruženja iz Amerike svojim mjesečnim ulaganjem u njihov fond pomogli su i meni, da dobijem tu ogromnu svotu novca za moje nove naočale.
Čim je gospođa izašla iz mog stana ja nazovem Sefić studio u Sarajevu i kežem da je novac legao i da mogu poručiti naočale. Inače osnivač tog studija dr. MUSTAFA SEFIĆ koji je duša od insana i dobar doktor koji je meni spasio ovo malo mog vida. Njihov pacijent sam od davne 1997 godine. Eto, nafaka dođe kad se najmanje nadate, što bi narod rekao - čuda se događaju.
Basne još postoje. Ako ste fin insan, divno i pošteno biće neko će vas prepoznati i uputiti kao što je mene moja, divna Adema prepoznala i uputila na Sanela a on uzeo moj slučaj u obradu.Desi se tako kako se desilo i mogu samo sretno iz duše napisati, Elhamdulilla.
Ja, bosanska hanuma iz Bosne mogu se samo na ovaj način zahvaliti svim divnim članovima FENJER FOUNDA koji su svojim mjesečnim donacijama pomogli i pomažu fond i na taj način pišu basne širom BiH.
Naočale će biti gotove za neke dvije sedmice.Zahvaljujući mjesečnoj članarini naših dijasporaca širom Amerike ja kao nezaposlena, razvedena, slabovidna osoba dobijam najveće blago na svijetu a to su moje naočale.
Hvala Vam svima koji ste članovi FENJER FOUNDA od srca i duše." - Amela Titorić
Video prilog: https://youtu.be/ego7h_zHG68
